"Jačke" – čuvarice hrvatske pučke glazbene baštine

Katica s. Katarina Koprek - Pregledni rad

»Jačke« – Guardians of the Croatian folk Musical Heritage

Sažetak
Hrvati su se nakon povijesnoga egzodusa tijekom 16. i 17. stoljeća u krajeve zapadne Ugarske, Donje Austrije i Slovačke (posebice na području današnjega Gradišća), pod pritiskom asimilacije morali boriti da bi sačuvali svoj nacionalni identitet. U službi očuvanja vjere i jezika osobito je bila glazba, pučka popijevka – »jačka« – koju su ponijeli sa sobom iz stare domovine. O tomu svjedoči zanimljiva korespondencija zagrebačkoga kanonika Janka Barlèa s uglednim kulturnim djelatnicima iz Gradišća: Martinom Meršićem, Martinom Borenićem, Fileom Sedenićem, a napose s Matom Meršićem Miloradićem u glazbenom časopisu Sveta Cecilija. Iz korespondencije s Meršićem Miloradićem može se doznati puno o crkvenom pjevanju u Gradišću, rukopisnim crkvenim pjesmaricama i sastavljačima pjesmarica nastalih na tom prostoru tijekom 19. stoljeća. U najstarijim pjesmaricama s notama Jure Vajkovića, a prema glazbenim analizama Janka Barlèa, sačuvano je obilje starih hrvatskih popijevaka koje su uvrštene i u naše crkvene pjesmarice – na primjer pjesmaricu Pjevajte Gospodu pjesmu novu (PGPN) – osobito božićne i marijanske popijevke. Zato se može reći da su gradišćanski Hrvati i njihove »jačke« čuvari naše glazbene baštine.

Abstract
During historical exodus of Croats (during 16th and 17th century) into western parts of the Hungarian empire, lower parts of Austria and Slovakia (especially in today’s Gradišće – Burgenland) under pressure of assimilation, Croats had to struggle for their national identity. As a principal medium in preservation of their national served theis national music, i.e. folks’ songs called »jačka« – which was brought from homeland. There is an interesting correspondence between Zagreb canon Janko Barlè and some of prominent cultural employees of Burgenland – Martin Meršić, Martin Borenić, File Sedenić and Mato Meršić Miloradić. Correspondences with Meršić Miloradić testify about the presence of liturgical singing in Burgenland, chant manuscripts and their compilers during 19th century regarding and especially the presence of »jačka« songs. In the oldest notated songbooks by Jure Vajković, according to analysis by Janko Barlè, great number of old Croatian songs were preserved and were later included in Croatian liturgical chantbooks – for example in a collection named Pjevajte Gospodinu pjesmu novu (Sing unto the Lord a new song). Among them we could trace a large number of Christmas and Marian songs. We could conclude that Burgenland Croats and their songs called »jačke« are the guardians of the Croatian musical heritage in this region.