Svijest na razmeđi biomedicinskog i društvenohumanističkog promišljanja

Amir Muzur - Izlaganje sa skupa

Consciousness on the crossroad between biomedical pondering and social sciences and humanities

Sažetak
Poput "svjetla" ili "vatre", svijest je, kao termin, toliko neprecizan, zbunjujući i potencijalno višeznačan da, logično, ne pokazuje napretka u priskrbljivanju zadovoljavajuće neurofiziološke potke doli pridodavanja novih teorija i njihovih zagovornika. Čak ni u pragmatičnom kliničkoneurološkom smislu, nisu razjašnjeni ni kvalitativni ni kvantitativni limiti svijesti.
S druge strane, u diskursu unutar društvenog i humanističkog područja, svijest ne prestaje "služiti svrsi", tj. biti propitivana kao osnova morala, planiranja, kreiranja novih ili nepostojećih sadržaja, mogućnosti komunikacije s drugima, namjere, razlučivanja istine od obmane, samosvijesti, sintetičkog promišljanja i zaključivanja, odabira kao katalizatora slobode, odgovornosti i kontrole, pažnje, pamćenja kao premošćivanja vremena, nijansiranog ponašanja kao odgovora na vanjske čimbenike i dr.
Ovaj se prilog, dakle, može smatrati "pohvalom svijesti" kao umjetnom, dogovornom "slučajnom" konstruktu koji je, upravo svojom nepreciznošću, dao i daje značajan prinos sazrijevanju čovjeka kao intelektualnog bića.

Abstract
Like "light" or "fire", the consciousness as a term is so imprecise, confusing, and potentially polysemantic that it, logically, does not demonstrate any advancement in providing a satisfactory neurophysiological texture except adding new theories and their advocates. Even in the pragmatic clinical-neurological sense, cleared have been neither quantitative nor quantitative limits of consciousness.
On the other hand, within the discourse in the framework of social sciences and humanities, consciousness does not ceed being "useful", i. e., being questioned as the base of morality, planning, creating new or inexisting contents, possibility of communication with others, intention, discerning thruth from deception, self-consciousness, synthetical pondering and concluding, choice as a katalyser of freedom, responsability and control, attention, memory as the spanning of time, nuanced behavious as a response to external factors, etc.
This paper can thus be considered an "encomium to consciuosness" as an artificial, agreed "accidental" construct which, precisely by its impreciseness, have provided an important contribution to the maturing of man as an intellectual being.