Intencionalnost i praznina – fenomenološka analiza i budistička perspektiva svijesti

Hrvoje Vuković - Izvorni znanstveni članak

Intentionality and Emptiness: A Phenomenological Analysis and the Buddhist Perspective on Consciousness

Sažetak
Rad analizira Husserlovu intencionalnost i budistički koncept praznine (śūnyatā) putem pitanja može li svijest postojati bez intencionalnog usmjerenja. Dok fenomenologija svijest određuje kao nužno intencionalnu, budistička epistemologija osporava stabilnost subjekta i objekta, naglašavajući njihovu međuovisnu konstituciju. Fenomenološka redukcija omogućava analizu intencionalne strukture svijesti, dok budistički pristup otvara prostor svijesti bez objekta usmjerenja. Usporedbom dviju tradicija, rad nudi reinterpretaciju intencionalnosti kao kontekstualno uvjetovanog fenomena, što potiče nove uvide u filozofiji uma i epistemologiji svijesti.

Abstract
This paper examines Husserl’s concept of intentionality and the Buddhist notion of emptiness (śūnyatā) through the question of whether consciousness can exist without intentional directedness. While phenomenology defines consciousness as necessarily intentional, Buddhist epistemology challenges the stability of subject and object by emphasizing their interdependent constitution. Phenomenological reduction enables an analysis of the intentional structure of consciousness, whereas the Buddhist approach allows for the possibility of objectless awareness. By comparing these two traditions, the paper offers a reinterpretation of intentionality as a contextually conditioned phenomenon, opening new perspectives in the philosophy of mind and the epistemology of consciousness.