Moderno društvo kao "tehničko društvo" - Društeno-povijesna priprema za razvoj neljudskih oblika života

Krunoslav Nikodem - Izvorni znanstveni članak

Modem society as »technical society« - Social and historical prelude to the development of non-human forms of life

Sažetak
Osnovna teza rada je da postmodemo stanje društva karakterizira, između ostalog, razvoj neljudskih oblika inteligentnog života. Prije svega misli se na koncepcije kiborga, umjetne inteligencije te na genetički inženjering i biotehnologiju. Ti oblici neljudskog razvijaju se kroz kibemetičke zamisli o čovjeku i svijetu općenito te razvojem računalne tehnologije i biogenetike. Rad donosi kraći pregled društveno-povijesne pripreme za razvoj naznačenih koncepcija. Moderno društvo se analizira kao u biti "tehničko društvo", prije svega zbog naglaska na racionalnosti i racionalizmu kao temelju društvenog razvoja, te zbog isticanja tehničko-znanstvene dimenzije napretka i nehumanosti u smislu rastuće ovisnosti života o tehnologiji. Postmoderni tehno-znanstveni sustav sugerira izlaz iz takvog društvenog stanja kroz virtualne svjetove i razvoj jedne tehno-društvenosti, što implicira da je upravo tehnologija ono što nas čini ljudima. Autor se ne slaže sa stajalištem da bi upravo tehno-znanstveni sustav trebao biti temelj ljudskoga društva, naše društvenosti, odnosno ljudskosti.

Abstract
The basic thesis of this article is that the post-modern society is characterised, among other things, by the development of non-human forms of intelligent life. Meant here are first of ali the notions of kiborg, artificial intelligence as well as genetic engineering and biotechnology. These non-human forms arise from cybernetic ideas of man and the world in general as well as the development of computer technology and biogenetics. The article gives a short review of the social and historical background of such concepts. Modem society is analysed as essentially »technical society«, primarily due to the emphasis laid on rationality and rationalism, as well as the prevailing technico-scientific dimension in terms of growing dependence of life on technology. A way out of such a state of affairs, as suggested by the post-modern techno-scientific system, is the creation of virtual worlds and the development of a techno-sociality, which implies that it is just technology that makes us human. The author does not agree with the viewpoint that nothing but the techno-scientific system should be a basis of human life, of our sociability and humaneness.