Film kao ljekovita metafora u logoterapijskoj praksi

Irena Sever Globan - Izvorni znanstveni članak
Josip Bošnjaković

Sažetak
Kako bi pomogao sebi ili drugome i poboljšao kvalitetu života, čovjek se koristi raznim tehnikama i sredstvima. U ovom članku polazi se od pretpostavke da su priče i vizualne metafore ljekovita sredstva za dušu ukoliko su iskrene, poticajne, utješne, nadahnjujuće, te na taj način mogu pomoći čovjeku u prevladavanju raznih psihičkih i egzistencijalnih tegoba. Posebni se naglasak stavlja na ljekovitost filmskih priča i filmoterapiju koja se sve češće koristi kao pomoćna tehnika u raznim psihoterapijskim pravcima, a nastavak je prakse biblioterapije koja se koristi i unutar logoterapije. Ta grana psihoterapije, koju je utemeljio Viktor Frankl, pokušava dati odgovor na pitanje egzistencijalne praznine koja sve češće tišti suvremenog čovjeka, a koja nastaje zbog nemogućnosti otkrivanja smisla. U članku se pokušava odgovoriti na pitanje kako filmske priče, koje se i same često vrte oko egzistencijalnih pitanja smisla (tko sam, odakle dolazim i kamo idem), mogu biti ljekovite ljudima koji se bore s pitanjem osmišljavanja vlastitog života te problemima patnje, slobode i odgovornosti, te koje filmove preporučiti klijentima u logoterapijskoj praksi (ali i ostalim psihoterapijskim pravcima).

Abstract
Man uses different techniques and tools in order to help himself or others and enhance the quality of life. This paper assumes that stories and visual metaphors are soul-healing if honest, encouraging, consoling and inspiring, thus aiding man in overcoming different psychological and existential problems. Special emphasis is placed on the healing powers of film stories and cinematherapy which is increasingly used as a supporting technique in various psychotherapies and is a successor of bibliotherapy which is still frequently used in logotherapy. That line of psychotherapy founded by Viktor Frankl attempts to provide an answer to the question of existential emptiness that ails the modern man more often and it occurs due to the impossibility of discovering meaning. This paper tries to answer the question how film stories, often evolving around existential matters (who am I, where do I come from and where am I going) can aid the persons struggling with making sense out of their own life and problems of suffering, freedom and responsibility as well as which films to suggest to clients in logotherapy practice (as well as other psychotherapies).