Marriage and Cohabitation in Recent Hungarian Society

Tamás Ragadics - Pregledni rad

Brak i izvanbračna zajednica u današnjem mađarskom društvu

Abstract
The Christian view of society is based on families founded on sacramental marriages. Although Catholic Social Teaching documents regard family as the vital cell of society, this institution – regarded as a value by the Catholic Church – appears a less and less frequently adopted general norm or a realistic way of life. Due to processes of individualisation, social, economic and legal system changes contemporary Hungarian society faces a constant decline in not only religious but civil marriage rates as well, while alternative ways of living together emerge. Based on data from the first half of the 2010s an average Hungarian woman has 44-percent chance of getting married in her lifetime. While nearly two-third of Hungarian adults lived in marriages at the time of the Hungarian Transition in the 1990s, this rate dropped to less than 50 percent in both sexes. The number of unmarried men and women increased. The strengthening of cohabitation regarded as the most significant contextual factor is affecting changes. This study describes the relationship characteristics in the Hungarian society in the light of current statistics data. It highlights the social factors of demographic changes and processes as well as opportunities for the Catholic Church focusing on challenges in pastoral care. Conclusions concerning the Hungarian society are presented in a European context.

Sažetak
Kršćanska se slika društva temelji na obiteljima koje se uspostavljaju crkvenim sakramentom ženidbe. Iako se u dokumentima socijalnoga nauka Katoličke crkve pod pojmom obitelji razumije životno važna zajednica društva, brak koji Katolička crkva promiče kao visokovrijednu ustanovu, sve je manje prisutan kao općeprihvatljiva društvena norma, odnosno kao stvarno doživljen način življenja. Zbog procesa individualizacije i promjena društvenoga, ekonomskoga i pravnoga sustava, suvremeno se mađarsko društvo suočava s neprestanim smanjenjem broja sklapanja ne samo vjerskih, već i građanskih brakova, dok se sve više pojavljuju drugi oblici zajedničkoga življenja. Prema podacima iz prve polovice 2010. godine vjerojatnost da će mađarska žena sklopiti brak tijekom svoga života iznosi 44 posto. Dok su za vrijeme demokratskih promjena 1990-ih godina dvije trećine odrasloga stanovništva živjele u braku, prema popisu stanovništva iz 2011. godine ih je bilo manje od polovice, ali se znatno povećao broj neoženjenih i neudanih osoba. Najvažnijim razlogom tih promjena smatra se učvršćivanje izvanbračnih veza. Oslanjajući se na aktualne statističke podatke, u ovom se radu opisuju glavne osobitosti partnerskih veza u mađarskome društvu. Ukazuje se na glavne društvene razloge koji se kriju iza demografskih promjena i procesa. Nadalje, u glavnim se crtama govori o mogućnostima Katoličke crkve i njezinim pastoralnim izazovima u ovom pogledu. Spoznaje o mađarskom društvu glede braka i izvanbračnih veza predstavljene su u europskom kontekstu.