Formativno-katehetski pristup pojmu ljepote

Dragomir Sando - Pregledni rad

The catechetical sense of the concept of beauty

Sažetak
Značajno svojstvo pedagogije jest ljepota. Ona u širem smislu označava sve ono što potječe od estetskoga, ali i egzistencijalnoga. Njezini korijeni su još od vremena i načina stvaranja i poretka postojanja svijeta, ali i njegova krajnjeg smisla, a samim tim i odgojno-obrazovnog ustrojstva u svijetu. Ljepota tako postaje svojstvo kozmoloških, antropoloških, teoloških, eklezioloških, socioloških i drugih odlika svijeta. Čovjek je stvoren kao lijepo biće, kao savršeno lijepo, ali nedovršeno biće, i kao takav je nositelj mogućnosti vječnog života, stvaran za lučonošu primatelja božanske svjetlosti i ljepote. Čovjek kao slika Božja i jest stvoren s namjerom da bude savršeno lijep i prosvijetljen jer je »slovjesan«, suobličen Bogu, jer je bogolik i stvoren za nešto mnogo uzvišenije i neusporedivo vrjednije od svega što postoji.

Abstract
One of the basic characteristics of pedagogy is beauty. Beauty that in the broadest sense, means all of the aesthetic means of creating a particular way, the existence and the ultimate meaning of the world, and thus the educational system. Beauty thus becomes the property of the cosmological, anthropological, theological, ecclesiological, sociological and other features of the world. The man has perpetrated such a nice man, a perfectly sweet but not being completed, and as such hold’s possibilities of eternal life for real luminary of divine light and beauty. Man, as an icon of God and is created with the intention to be a perfectly nice and enlightened because it is God- and made for something much more sublime and infinitely more valuable than anything that exists.