“Pieces of life” - Tajana’s growing up in Sunčana Škrinjarić’s trilogy Ulica predaka [The Street of Ancestors], Ispit zrelosti [Test of Maturity] and Bijele strijele [White Arrows]

Ana Batinić - Izvorni znanstveni članak
Sanja Lovrić Kralj

Tajanino odrastanje u trilogiji Sunčane Škrinjarić Ulica predaka, Ispit zrelosti i Bijele strijele

Abstract
This paper analyses the growing up of Tajana, a fictional character in unhealthy family surroundings as depicted in Sunčana Škrinjarić’s (1931 – 2004) trilogy: The Street of Ancestors (1980), Test of Maturity (2002), and White Arrows (2004). The main controversy of the trilogy is the presentation of a childhood without didacticism, moral lessons, or idealization; a childhood which is more unhappy than protected and joyful. By breaking settled rules and taboos, Škrinjarić created her own, recognizable style of narration. This study will particularly focus on Tajana’s relationship with her mother and the girl’s emotional development, which can be interpreted in light of childhood trauma. Tajana’s mother is an educated, beautiful, and coquettish woman who does not love her daughter. She sees the girl only as a “redundant little brat”, a reminder of her broken first marriage, and an obstacle to happiness in life. Hitting Tajana, pulling her hair, and essentially ignoring all her needs, she can be labelled a bad mother who fails to fulfil the duties of her role: being present and protective, as well as providing for her daughter’s well-being and upbringing. Tajana’s experience of emotional neglect and emotional and even physical abuse from her mother in her childhood results in the girl’s problems in building firm and healthy relationships in her adult life.

Sažetak
Članak problematizira odrastanje književnog lika Tajane u nezdravu obiteljskom okruženju prikazanom u trilogiji Sunčane Škrinjarić (1931. – 2004.): Ulica predaka (1980.), Ispit zrelosti (2002.) i Bijele strijele (2004.). Temeljni prijepor trilogije krije se u prikazu djetinjstva bez didakticizma, moraliziranja i idealizacije: djetinjstva koje je više nesretno nego zaštićeno i radosno. Narušavajući uvriježena pravila i kršeći tabue, Sunčana Škrinjarić stvorila je vlastiti, prepoznatljiv narativni stil. Analiza će biti posebno usmjerena na Tajanin odnos s majkom i predodžbu djevojčičina emocionalnog razvoja koji je moguće interpretirati u svjetlu trauma iz djetinjstva. Tajanina je majka obrazovana, lijepa, koketna žena koja ne voli svoju kćer. U njezinim je očima djevojčica tek »suvišno derište«, podsjetnik na propali prvi brak i prepreka u ostvarivanju životne sreće. Od fizičkog kažnjavanja do zanemarivanja gotovo svih Tajaninih potreba, njezina majka zasigurno pripada u kategoriju loših majki koja nije ispunjavala svoje osnovne majčinske dužnosti: da bude prisutna, pruži zaštitu i brine se za Tajaninu dobrobit i odgoj. Tajanino iskustvo emocionalnog zanemarivanja te emocionalnog, pa čak i fizičkog zlostavljanja u djetinjstvu odrazilo se na probleme u izgrađivanju emocionalno čvrstih i zdravih odnosa u odraslijoj dobi.