Personal space and its transformations in a technological context

Lubov E. Motorina - Izvorni znanstveni članak

Osobni prostor i njegove transformacije u tehnološkom kontekstu

Abstract
Context and relevance of the research: The creation of autonomous computer agents and humanoid robots is becoming a priority subject of research in various fields of knowledge such as evolutionary psychology, cognitive science, neurobiology, engineering, social robotics, linguistics, philosophy, etc. The gap between technological, natural science and humanitarian-scientific discourse reveals the need for dialogue, scientific discussions, and the development of a common conceptual-categorical system in information technology and humanitarian knowledge. The expansion of the continuum of artificial realities actualizes anthropological problems, including the question of a new ontological status of human, of personal space, within which all aspects and projections of human existence undergo significant changes. Personal space as an ontological phenomenon of Self interacts with different environments (nature, society, culture, extended reality (XR)) has borders with them and in each partially functions. The research aims to develop methodological foundations for the study of personal space, formulate the author’s definition of personal space, and identify conceptual methodological constructs to analyze the transformation of personal space in the development of information technology and social robotics. Used methodology: the principle of integrity, the principle of duality of being, typology of relations I-Thou and I-It by Martin Buber and Semyon L. Frank, system analysis, convergent approach. Key findings: The development of information technologies and social robotics has opened a new stage in forming the technological context of human entry into symbiotic relations, where the boundaries between the natural and the artificial are blurred, which indicates the need to elaborate a convergent approach to studying interdisciplinary problems in technological and humanitarian knowledge. The author’s definition of personal space as a holistic phenomenon of Self is offered for use as a methodological tool to study its changes in the technological context.

Sažetak
Kontekst i važnost istraživanja: Stvaranje autonomnih računalnih agenata i humanoidnih robota postaje prioritetna tema istraživanja u raznim poljima znanja. Jaz između tehnološkog i humanitarnog diskursa pokazuje potrebu za dijalogom i razvojem zajedničkog pojmovno-kategorijskog sustava u informacijskoj tehnologiji i humanitarnom znanju. Širenje kontinuuma umjetne stvarnosti aktualizira antropološke probleme, uključujući pitanje novog ontološkog statusa osobe, osobnog prostora, unutar kojeg svi aspekti i projekcije ljudskog postojanja prolaze kroz značajne promjene. Osobni prostor kao ontološki fenomen sebstva komunicira s različitim okruženjima (priroda, društvo, kultura, proširena stvarnost [extended reality – XR]), ima granice s njima i djelomično funkcionira u svakoj. Svrha studije: razviti metodološku osnovu za proučavanje osobnog prostora, formulirati autorovu definiciju osobnog prostora i identificirati konceptualne metodološke konstrukcije za analizu transformacije osobnog prostora u razvoju informacijske tehnologije i socijalne robotike. Upotrijebljena metodologija: načelo integriteta, načelo dualnosti bića, tipologija odnosa (M. Buber, S. Frank), sistemska analiza, konvergentni pristup. Glavni zaključci: Razvoj informacijske tehnologije i socijalne robotike otvorio je novu fazu u formiranju tehnološkog konteksta ulaska čovjeka u simbiotske odnose, gdje su granice između prirodnog i umjetnog nejasne, što ukazuje na potrebu za razvojem konvergentnog pristupa proučavanju interdisciplinarnih problema tehnološkog i humanitarnog znanja. Autorska definicija osobnog prostora kao integralnog fenomena sebstva predlaže se kao metodološki alat za proučavanje njegovih promjena u tehnološkom kontekstu.