"Ovo činite meni na spomen!"

Branko Jozić - Stručni rad

»Do it in memory of me!«

Sažetak
Isusove riječi s Posljednje večere bile su tijekom povijesti prečesto shvaćane i življene odviše restriktivno. Hipersakralizacija kultnog života i desakralizacija »naravnoga«, rascijep između »religioznog« i »profanog« često su vodili do deformacije kršćanstva. U Ivanovu evanđelju (13, 14-15) stoji kako je Isus, pošto je učenicima oprao noge, rekao: »Dao sam vam primjer da i vi činite kako ja učinih vama«. I zaključio je rekavši: »Ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas!«. Na žalost, karizmatičku snagu novoga vjerničkog identiteta i logiku Kraljevstva Božjeg vrlo su brzo potisnule logika svijeta i vrline, koje je elaborirala helenistička etika, a od kojih se Sveto pismo veoma jasno i odlučno distancira. Još danas je život mnogih kršćana daleko od ideala Kraljevstva Božjeg, kao da je uključivanje u zajednicu vjernika i obdržavanje religijskih obreda dovoljno bez dubokog i stvarnog kršćanskog vjerničkog svjedočenja i života. Riječi bez djela nemaju vrijednosti. Takav farizejizam nema ništa zajedničkog s pravim spomenom na Isusa.

Abstract
The words of Jesus at the Last Supper were too often in history understood and lived upon restrictively. Oversacralisation through a cult and the desacralisation of »natural«, a gap between the »religious« and »secular« led frequently to a deformation of Christianity. In John's Gospel (13, 14-15), after washing the feet of his disciples, Jesus said: »I gave you the example so that you do what I did to you«. And he concluded by saying: »Love each other as I loved you!...« Unfortunately, very soon the charismatic strength of a new faithful identity and the logic of the Kingdom were frequently replaced by virtues elaborated by Hellenistic ethicists, although they clearly departed from the Holy Script. Even today, the life of many Christians is far from the ideals of the Kingdom of God as if the involvement in a religious community or a religious cult were enough in itself without a deep and real Christian practice, commitment and the way of life. Words without deeds have no value. Such a pharisaism has nothing to do with the true memory of Jesus.