Brojnost i vjerska pripadnost stanovništva otočnog, primorskog i zagoranskog dijela Dalmacije po popisu iz 1890. godine

Saša Mrduljaš - Izvorni znanstveni članak

Numerical Data and Religious Affiliation of the Population of Insular, Coastal and Tramontane Region of Dalmatia according to Census in 1890

Sažetak
Među austrijskim popisima stanovništva Dalmacije, a oni nisu uključivali pitanja o etnicitetu, popis iz 1890. godine ima posebno značenje. Do njegova provođenja okončano je razdoblje autonomaške političke dominacije gotovo u svim dijelovima Dalmacije. Tijekom njenog trajanja bilo je donekle probitačno, pa i trendovski, kao materinski jezik navoditi talijanski. Tako se znatan dio onih kojima taj jezik nije bio materinji izjašnjavao u njegovu korist. Naknadnim političkim promjenama, provedenim u korist narodnjačke opcije, takva izjašnjavanja svode govornike talijanskog na realnu mjeru prvi put očitovanu u popisu iz 1890. Njegova druga bitna značajka, koja je bila poticaj za ovdje provedeno istraživanje, bila je u tome što se popis obavio neposredno prije otpočinjanja masovnih migracija iz Dalmacije i unutar nje. U vremenu dok se još uvijek obitavalo u naseljima i sredinama kojima se tradicionalno pripadalo i koje su se međusobno razlikovale. Sukladno povijesnom razvoju, identitetno najdalekosežnije razlike proizlazile su iz pripadnosti dalmatinskog življa otočnom, primorskom ili zagoranskom pojasu te iz njegove podvojenosti između katolicizma i pravoslavlja. Cilj ovog rada bio je utvrđivanje koliko je stanovništva Dalmacije živjelo unutar svakog od tih pojasa 1890. godine te kakva je bila vjerska pripadnost tog stanovništva.

Abstract
Among Austrian censuses in Dalmatia, and they did not include questions about ethnicity, the census in the year 1890 has special importance. Up to its implementation, period of Dalmatian autonomist political dominance was finished almost in all parts of Dalmatia. During that dominance it was to a certain degree advantageously and even trendy as a mother tongue to indicate the Italian. In this way, significant part of inhabitants whose mother tongue was not Italian declared themselves in advantage of that language. With subsequent political changes in advantage of Party of People option, such kind of declarations reduced Italian language speakers to a minimum. That was manifested for the first time in the 1890 census. Another important significance of that census, and it was the impetus for this research, was that it had happened just before the massive migrations from Dalmatia and inside it. It was the period when that population still stayed in settlements and in social environments of their traditional belonging which mutually differed. Consistently with political development, the greatest far-reaching identity differences followed from the belonging to coastal, insular and tramontane region belts and from division between Catholicity and Orthodoxy. The aim of this paper is to define how many of Dalmatian population lived within each of these belts and to determine the religious affiliation of that population.