Religious Syncretism: to the Origins of Culture - Creative Potential

Svetlana A. Bezklubaya - Izvorni znanstveni članak

Religijski sinkretizam: do podrijetla kulturno-kreativnog potencijala

Abstract
The modern universal significance of the all-human creative experience updates the scientific interest in phenomena of culture which concentrate and disseminate the theories, ideas and beliefs that claim universal significance and cause epochal changes over vast territories. Religion, as a way of spiritual and practical mastery of the world by man, is that part of culture that constantly changes its forms, throws off some and clothes itself in others, fixing itself in cultural systems and actively influencing the processes of their self-organization and selfregulation. Therefore, the object of this study is religious syncretism as a way of transforming components of different order of being into a powerful culturecreative potential. The purpose of the work is to study religious syncretism as a complex multilevel process of mutual influence of various types of religions, sacred ideological images and cultural archetypes (ethical, aesthetic, artistic). The parameters of openness, and the mixing and blurring of boundaries make it possible to consider religious syncretism as a creative factor of culture, giving it the necessary integrity and actual meaning. Analysis of traditional forms of reflection and regulation of socio-cultural processes (myth, ritual, religion, art) reveals syncretism as a way of filling the sacred and religious with a powerful cultural-creative force. The author reveals the entropic essence of religious syncretism and its creative role in overcoming fragmentation, simplification and monism by culture (especially in the interpretation of the concepts of life and death, being and nothing, beautiful and ugly, space and time, virtue, soul, faith). The methodological basis of the research was formed by a transdisciplinary approach establishing a systemic life stance interaction of structurally functional and historical analysis with cultural and philosophical reflection. The theoretical conclusions contained in the work open up new opportunities for further study of the influence of religions on the creativity of cultural systems. The study of the culture-creative potential of religious syncretism clearly demonstrates the unity of the primary causes of being and thus allows one to practically reduce the degree of modern interfaith tension.

Sažetak
Suvremeno univerzalno značenje cjelokupnog ljudskog stvaralačkog iskustva potiče znanstveni interes za fenomene kulture koji koncentriraju i šire teorije, ideje i vjerovanja koja imaju univerzalno značenje i uzrokuju epohalne promjene na ogromnim prostorima. Religija, kao način čovjekova duhovnog i praktičnog ovladavanja svijetom, dio je kulture koji neprestano mijenja svoje oblike, odbacuje neke i odijeva se drugima, učvršćujući se u kulturne sustave i aktivno utječući na procese njihova samoorganiziranja i samoregulacije. Ovom se studijom istražuje religijski sinkretizam kao način pretvaranja komponenata različitog reda postojanja u snažan kulturno-kreativni potencijal. Svrha rada je proučiti religijski sinkretizam kao složeni višerazinski proces uzajamnog utjecaja različitih vrsta religija, svetih ideoloških slika i kulturnih arhetipova (etičkih, estetskih, umjetničkih). Parametri otvorenosti, miješanje i zamućivanje granica omogućuju da se religiozni sinkretizam smatra kreativnim čimbenikom kulture, dajući mu potreban integritet i stvarno značenje. Analiza tradicionalnih oblika refleksije i regulacije društveno-kulturnih procesa (mit, ritual, religija, umjetnost) otkriva sinkretizam kao način ispunjavanja svetog i religioznog snažnom kulturno-kreativnom snagom. Autorica otkriva entropijsku bit religioznog sinkretizma i njegovu stvaralačku ulogu u svladavanju fragmentacije, pojednostavljenja i monizma kulturom (posebno u tumačenju pojmova života i smrti, bića i ničega, lijepog i ružnog, prostora i vremena, vrline, duše, vjere). Metodološka osnova istraživanja oblikovana je transdisciplinarnim pristupom uspostavljanju sustavne interakcije životnog stava strukturno funkcionalne i povijesne analize s kulturnim i filozofskim promišljanjem. Teorijski zaključci sadržani u radu otvaraju nove mogućnosti za daljnje proučavanje utjecaja religija na kreativnost kulturnih sustava. Proučavanje kulturno-kreativnog potencijala religijskog sinkretizma jasno pokazuje jedinstvo primarnih uzroka bića i tako omogućuje praktično smanjenje stupnja suvremene međuvjerske napetosti.