Prikazi demencija u recentnim filmskim ekranizacijama kao način društvenog osvještavanja

Marinko Leš - Pregledni rad
Damir Demonja

Depictions of Dementias in Recent Film Adaptations as a Way of Social Awareness

Sažetak
Na globalni javnozdravstveni problem, porast broja oboljelih od demencija, naročito Alzheimerova tipa, osviješteno progovara i filmska umjetnost. S obzirom na široku vidljivost i pristupačnost svim skupinama, film ima značajnu ulogu u približavanju i upućivanju na, prema stručnjacima, vodeću bolest današnjice koja zahvaća stanice moždane kore i okolnih struktura, ponajprije hipokampalne regije, uslijed koje bolesnici gube psihičke, fizičke i mentalne sposobnosti. Dramski tekst »Otac« (»Le Père«), francuskog dramatičara Floriana Zellera, u kojem pratimo kako protagonista razara demencija, doživio je globalnu prepoznatljivost istoimenom filmskom ekranizacijom, koju je režirao upravo Zeller. Kao okosnica, ili glavni pokretač radnje ovoga filma, demencija se prikazuje drukčije nego što je uobičajeno, promijenjen je »kut snimanja«, jer se okrutnost ove bolesti promatra »iznutra». Osim ovoga primjera, u ovom znanstvenom radu predstavljeni su i filmovi Zauvijek Alice (Still Alice) i Supernova koji, također, obrađuju demencije, ali ponešto drukčijim filmskim postupcima. Premda se u filmu Otac (The Father) nigdje i nikada izrijekom ne spominje Alzheimerova bolest, poznato je da Zeller u obiteljskoj anamnezi ima slučaj te bolesti, a i prikaz kliničke slike ukazuje na simptome koji bi odgovarali tom obliku demencije. Zauvijek Alice gotovo dokumentaristički slijedi razvoj bolesti, dok u Supernovi pratimo početna obilježja frontotemporalne demencije. Slijedom toga, u ovome radu će se analizirati i protumačiti glumački i filmski postupci prikaza demencija. Cilj je ovoga rada analiziranjem triju odabranih filmskih primjera istaknuti važnost i nužnost društvene upućenosti i osviještenosti na bolesti koje uzrokuju demenciju, budući da se procjenjuje da će se učestalost Alzheimerove bolesti do 2050. godine učetverostručiti.

Abstract
On a global public health problem, the growing number of people with dementia, especially the Alzheimer’s type, sensibly speaks film industry. Given the wide visibility and accessibility to all groups, the film plays a significant role in approaching, according to experts, the leading diseases of today, which affects the cells of the cerebral cortex and the surrounding structure, primarily the hippocampal region, causing patients to lose mental, physical and mental abilities. Three films that are more recent productions have been analyzed and all three have experienced considerable commercial success, therefore wide visibility, and deal with the problem of dementia as their backbone. The film The Father shows the cruelty of dementia »from within«, Still Alice almost in documentary manner follows the development of the disease, while in Supernova we follow the initial features of frontotemporal dementia. Observing the film as a cultural by-product, at the same time very visible, its role in shaping the social perception of a certain topic is highly important. Cultural artefacts dealing with Alzheimer’s disease in general, film in particular, contain some responsibility in socially accepting or, on the other hand, marginalizing the people who live with it. They shape the way we think and even act in relation to illness, and as film acts as a mirror of social reality, its power is to make some change or at least a reaction. It can be concluded that the film really contributes to awareness and understanding. The film can raise awareness that dementia is not the same as old age, forgetfulness or, even, that global loss of cognitive abilities is not insanity by choice, and that family and close friends caring for such patients also strongly suffer.