Seneka o umijeću i blagodatima dokolice

Ivan Dodlek - Izvorni znanstveni članak
Nenad Malović

Seneca on the Art and Benefits of Leisure

Sažetak
Cilj rada je osvijetliti antički model dokolice koji proizlazi iz pera rimskog stoičkog filozofa Lucija Aneja Seneke. Na tragu povijesno-filozofskih istraživanja Pierrea Hadota – koji je promovirao ideju da antičku filozofiju valja shvaćati prvenstveno kao duhovnu vježbu radi realizacije umijeća življenja – to će se rasvjetljavanje temeljiti na tezi da je Seneka umijeće dokolice shvaćao i prakticirao kao dinamičko jedinstvo filozofske kontemplacije i moralno-praktičnog djelovanja utemeljenog na vrlinama koje oplemenjuju i uljuđuju duh. Svrha ovog istraživanja jest ponuditi uvid u Senekino osobno kontemplativno iskustvo, sačuvano na raznim mjestima njegove pisane ostavštine, kao podsjetnik i poticaj na traženje orijentira u suvremenom životnom okruženju. U njemu se, kao i u Senekino vrijeme, prepoznaju tri vrste čovjekova straha: od neimaštine, od bolesti i od nasilja rata. Senekina ideja i praksa dokonosti kontemplacije i dokonosti moralno-praktičnog djelovanja utemeljenog na vrlinama vidi se kao jedan od mogućih puteva za uznemirenog i prestrašenog suvremenog čovjeka da se s tim strahovima suoči.

Abstract
The aim of the paper is to shed light on the ancient model of leisure derived from the writings of the Roman Stoic philosopher Lucius Annaeus Seneca. In line with the historical-philosophical research by Pierre Hadot – who promoted the idea that ancient philosophy should be understood primarily as a spiritual exercise for the purposes of realizing the art of living – this enlightenment will be based on the thesis that Seneca understood and practised the art of leisure as a dynamic unity of philosophical contemplation and moral-practical action founded on the virtues that ennoble and humanize the spirit. The purpose of this research is to offer an insight into Seneca’s personal contemplative experience, preserved in various places of his written legacy, as a reminder and encouragement to seek landmarks in the modern living environment. In it, as in Seneca’s time, three types of human fear can be recognized: fear of poverty, fear of disease and fear of the violence of war. Seneca’s idea and practice of the leisure of contemplation and the leisure of moral-practical action based on virtues is perceived as one of the possible ways for an anxious and frightened modern man to face those fears.